Moje si more, još pamtim nebo u očima

dobro znaš svaku reč, svaki znak, kako najlakše, najbrže, najslađe reći "odlazim"


22.07.2017.

anestezija.

Ljeto je da se stvaraju uspomene za čitav život.
Ljeto je svo od malih, ali bitnih trenutaka.
Iznenadnih dogovora, neisplaniranih izlazaka, ali nezaboravnih provoda.
Ljeto je za vrištati pijan u 2 sata navečer imena koja te bole. K'o u Kenguru.
A da te sutra nije stid zbog toga..
Ljeto je da lunjaš navečer gradom u sitne sate i da vodiš najemotivnije i najblesavije razgovore s ljudima za koje si mislio da nikad više nećeš moći gledati u oči.. Ali gledaš ih, i voliš ih, i imaš povjerenja u njih uprkos situacijama iz prošlosti. Mržnju prema njima ostaviš najboljim drugaricama, ti jednostavno oprostiš. Jer je ljeto.

Ljeto je da za ljubav drugarice koja je pretužna, kupiš flašu vina. I popijete je.
I nema veze što sam i ja poslije bila tužna, mi smo bile pijane, i nije nas bilo briga. Grlile smo se i imale jedna drugu. I to je valjda smisao svih prijateljstava na svijetu - imati jedne druge i voljeti se, čak i kad se svađate, čak i kad se pretvarate da se ne volite..

Ljeto je ba savršeno vrijeme za jedan-je-život i nek-smo-živi-i-zdravi momente.

Pa šta ako sam ti se javila poslije svih ovih mjeseci?

Koliko smo mi glupi. Ja nekad navečer ležim u krevetu, gledam u plafon, ne mogu zaspat i govorim sebi: Dž, ti si glupa cura! Koliko smo mi sve iskomplikovali, a nismo morali. Sve je ovo moglo biti puno jednostavnije, al' jok. Dvije tvrdoglave mazge a.k.a mi su odlučile da sve rade na onaj teži način. I tu smo gdje smo. To je jedino za čim žalim: mi nismo ostali dovoljno dobri ni tek toliko da je normalno da znam gdje si i je li sve okej.

Jesam li pogriješila što sam ti poslala poruku?

Možda.

Možda sam ti samo povećala ego,
i dala ti povod
da me nastaviš povređivati.

Ali je li mi žao što sam ti poslala poruku?

Nije.

U tom trenutku sam osjetila da to trebam uraditi, i uradila sam. Pa šta? Mene ni u jednom trenutku nije bilo stid emocija koje osjećam prema tebi. Istina, nekoliko puta nisam bila ponosna na nas, ali nikad se ničega nisam stidila.

Žao mi je što se nismo slikali. I što je onu subotu padala kiša, pa vi niste mogli doći na ručak. Žao mi je što je vaša gazdarica bila gadura, i što ste se stalno svađali. Žao mi je što nigdje nismo našli cigare s okusom. I što sam ti popila svaku pivu koju si sebi otvorio.
Žao mi je što sam te ganjala da ti kažem da nije bitno i da ne želim da se vidimo i čujemo poslije. Žao mi je što sam rekla da ne želim da se pozdravim s tobom..

Najviše od svega, žao mi je što nećemo ispoštovati obećanje i dogovor za ovo ljeto.

Al' nije mi žao, nikad mi nije bilo i nikada mi neće biti žao;
nisam i nikada se neću pokajati
što sam ti onu noć u 00:47 pružila ruku.

Koliko god bila ljuta, koliko god da me boljelo, koliko god u trenucima slabosti tvrdila drukčije -
vrijedilo je,
jebo te.

"Oprosti -

bila je to najljepša riječ koju je moglo pronaći njegovo kukavičko poštenje. Tako me srećno skinuo sa savjesti i prijateljski ispratio u prošlost."


"Normala sve." :)


Noviji postovi | Stariji postovi

Moje si more, još pamtim nebo u očima
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031